SAŠA SKENDERIJA: "ZAŠTO JE PATULJAK MORAO BITI USTRIJELJEN", TEŠANJ 2005., BIBLIOTEKA GRADINA

DALEKO OD PATETIKE

Iskustvo o kojem piše Saša Skenderija teško je iskustvo života u ratnom Sarajevu, i života koji je uslijedio nakon bijega iz opkoljenog grada u Prag. Iako iskustvom bosanska, ovo je poezija koja govori univerzalnim jezikom i atmosferom, iskustvom i modernim pogledom na svijet koji se je odgajao na književnosti, muzici, filmovima, daleko od svake patetike i uskog romantičarskog rodoljublja

“Zašto je patuljak morao biti ustrijeljen” zbirka je poezije Saše Skenderije, rođenog 1968. godine u Vitezu. Ovaj autor nije nepoznat, naročito onima koji su i ranije tragali za dobrom književnošću, osobitom poezijom. Skenderija, koji danas živi u SAD-u, gdje radi kao predavač na sveučilištu Cornell, iza sebe ima nekoliko objavljenih pjesničkih zbirki, prvu je knjigu “Golo o” objavio još 1987. u Banjoj Luci, zbirka “Kako naslikati žar pticu” objavljena je 1990. u izdanju Svjetlosti, Sarajevo. Svoju iduću zbirku, “Ništa nije kao na filmu”, 1993., Skenderija je objavio u vlastitom izdanju, knjiga je tiskana u Pragu, kao i zbirka “Praški fraktali” (online samizdat, Prag, 1998.).

“Zašto je patuljak morao biti ustrijeljen” redigirana je i proširena kompilacija dviju posljednjih zbirki Saše Skenderije, njihovo prvo integralno knjižno izdanje. Zahvaljujući izdavačkoj kući iz Tešnja, imamo priliku i sreću susresti se s iznimnom knjigom poezije, stihovima darovitog pjesnika, kojemu su, kao i nekolicini drugih vrlo talentiranih sunarodnjaka pjesnika (Adin Ljuca je u Pragu objavio zbirku “Hidžra”, a izbor iz poezije Igora Klikovca može se pročitati u posljednjem broju časopisa Fantom slobode), zle povijesne okolnosti onemogućile pravi put do čitateljstva. Ta će nepravda, nadamo se, ovim potezom barem donekle biti ispravljena, jer poezija ovog autora to zaslužuje.

Iskustvo o kojem piše Saša Skenderija teško je iskustvo života u ratnom Sarajevu, i života koji je uslijedio nakon bijega iz opkoljenog grada u Prag. O tom je iskustvu, poznato je, pisalo mnogo bosanskih pisaca, no treba reći da je u slučaju poezije Saše Skenderije prije svega riječ o jako dobroj literaturi, o užitku čitanja kojega ona donosi, a tek potom o njenim tipičnim tematskim okosnicama. Sašina je poezija poezija rafiniranog jezika, uzvišene senzibilnosti, ali i snage, odupiranja besmislu. Iako iskustvom bosanska, ovo je poezija koja govori univerzalnim jezikom i atmosferom, iskustvom i modernim pogledom na svijet koji se je odgajao na književnosti, muzici, filmovima, daleko od svake patetike i uskog romantičarskog rodoljublja. Treba reći da je ovo i vrlo intimistička knjiga, knjiga vrlo taktilnih muško–ženskih, ili obiteljskih odnosa.

Čestitke izdavaču, no treba reći da je žalosno da ovakav rukopis netko od agilnijih hrvatskih ili bosanskih izdavača nije već ranije prepoznao. Za eventualne zainteresirane, Skenderijina je poezija još uvijek dostupna na http://www.skenderija.com.

________________________________